Velika Kladuša spas za migrante sa Bliskog istoka

0
72

U 2018. godini ukupno 650 lica zatražilo je azil u BiH ili pokušava da prebjegne u neku od evropskih zemalja. Nema reakcija vlasti.

Gotovo isti broj migranata ušao je u BiH u samo nepuna dva mjeseca 2018. kao u cijeloj prošloj godini. 753 državljanina zemalja visokog migracionog rizika spas je potražilo u BiH 2017. godine, a godinu dana ranije manje od stotinu. Na početku ove godine, broj je već 650. U najvećem procentu riječ je o punoljetnim muškarcima koji putuju sami. Najveći broj je iz Pakistana (124), Alžira (125), Afganistana (85), Turske (64), Libije (56), Sirije (62), Maroka (43), Irana (26), Albanije (18), te 96 osoba s područja Kosova. Ovaj podatak treba uzeti sa rezervom, jer većina njih ne posjeduje dokumente već se status utvrđuje samo na osnovu njihovih izjava.

Dao kuću migrantima

Veliki dio njih završio je u Velikoj Kladuši, zbog blizine graničnog prelaza, ali i zbog naseljenog prostora u odnosu na recimo Granični prelaz Izačić, gdje bi bili više izloženi javnosti. Nekolicina je danima boravila u lokalnoj džamiji u V. Kladuši ali ih tamo sada gotovo nema. Nekoliko mještana reklo nam je da se nalaze u privatnoj kući, odnosno poslovnom prostoru na izlazu iz Kladuše prema Cazinu, u blizini lokalne pijace. Na ulazu u objekat zatičemo vlasnika koji odmah počinje priču.

„Ja nisam više mogao to da gledam. Našao sam njih desetak prije nekoliko dana kako leže na ulici i doveo ih ovdje. Nakon toga došlo ih je još dvadeset jer su vjerovatno jedni drugima javili gdje su i da im dajem smještaj. Ja nemam ništa od njih, dajem im krov nad glavom dok ne budu krenuli. Imaju hranu, juče je moj brat pravio ručak za sve, danas moja žena. Ovo što radim, radim od srca, a ne za novac”, priča Huso Karajlić, koji je za tridesetak mladića, starosne dobi od 18 do 36 godina obezbjedio smještaj. Ima ih iz Sirije, Afganistana, Libije, Maroka. Jedan od njih je i Fouzi Barakat (24) iz Palestine. Došao je prije nekoliko dana u Veliku Kladušu. Rutom: Grčka- Makedonija- Albanija- Crna Gora- BiH.

Krećemo kad se otopi snijeg

„Pokušao sam mnogo puta na hrvatskoj granici, nisam uspio, uhvatili su me. I sada su me uhvatili i vratili ovdje. Idemo u grupi od 2 do 4 čovjeka jer tako je lakše, manje smo upadljivi. Nemam za sad plan, ali kada se snijeg otopi, krećemo. Veliki je put pred nama. Želim da idem u zemlju gdje mogu da pristojno živim, da živim od svog rada. U bilo koju zemlju Evrope. Volio bih u Njemačku da stignem“, priča Barakat.

U Velikoj Kladuši nalazi se zajednički granični prelaz BiH i Hrvatske, koji se nalazi na teritoriji Hrvatske. Ukoliko privedu neko sumjivo lice, ono bude deportovano u centar Službe za poslove sa strancima u Bihaću. Građani Velike Kladuše uglavnom nemaju problema sa migrantima. Što se tiče bezbjednosti, niko ne misli da se radi o opasnim osobama po građane.

Neki od građana Velike Kladuše za DW su izjavili: „Ti su ljudi protjerani da bi išli dalje. Idu da bi im bilo bolje i da se spoje sa porodicama”, „Oni su za sada okej. Neki su dosta otvoreni pa pitaju za novac ili za hranu. Kod neke žene su ušli u kuću i otvorili frižider jer su gladni. Ne vjerujem da su opasni. Oni su pobjegli od rata. Mislim da su srećni što su pronašli bilo kakav mir i oni traže način samo da pređu granicu“, „Ništa ne mislim o njima, u politiku ne ulazim“ , „Treba ljude pomoći, spasiti. Nema tu prijetnje po opasnost kako to drugi pričaju“.

(Ne)legalni pri(h)vatni centar

Policija za sada ne daje nikakve informacije, osim da samo rade svoj posao u skladu sa zakonom. S druge strane Huso Karajlić kaže da ima problem sa zakonom jer pomaže ljudima: „Imam problema i sa vlašću. Policija mi se ‘navukla’ na leđa zbog ovoga. Ako činiš loše djelo, kazni te. Ako činiš dobro djelo, kazni te. Ja ne znam kakvi ljudi treba da budemo. Dok budemo imali šta da jedemo, ješćemo. Kad ne budemo, idemo svi, znaš gdje. Pisali su mi prijavu. Oni bi htjeli znati da li ja radim sa tim ljudima. Ne radim. Ne treba mi nijedna marka“.

Gradska vlast ne želi da se bavi ovim pitanjem, lopticu prebacuje na Graničnu službu i prihvatne centre, a za rješavanje ovog problema, kažu, nadležne su institucije koje već postoje. Da li migranti ne žele da budu u tim postojećim službenim centrima, to je već, kažu, drugo pitanje.

Zbog povećanog broja ilegalnih migranata jedinicama granične policije Trebinje i Zvornik preusmjeren je dodatan broj policijskih službenika iz drugih organizacionih jedinica GPBiH. Ilegalni migranti se, kako navode za DW u Graničnoj policiji BiH odvraćaju na način da službenici „stoje na samoj graničnoj liniji na graničnom pojasu“.

„Može i BiH samo da se ne vraćam“

„Pokušaji ilegalnog izlaska ka Hrvatskoj najčešće su evidentirani na području pograničnih opština Unsko-sanskog kantona, te na području Čapljine, Ljubuškog, Bosanskog Grahova i drugih gradova. Prilikom pokušaja ilegalnog izlaska iz BiH najveći broj ilegalnih migranata se kretao pješke u područjima van graničnih prelaza. Kada je riječ o evidentiranim državljanima visokog migracijskog rizika na području Velike Kladuše u najvećem broju su to tražitelji azila koji mogu koristiti usluge Azilantskog centra, ali ih ne koriste”, kažu u GPBiH.

Rast broja migranata do kraja godine

Većina ih ima nešto novca kod sebe i to čuvaju ukoliko se domognu neke od zemalja EU. U ovakvim okolnosti teško da će bilo ko od njih to uspjeti ubrzo s obzirom da hrvatska policija vraća u BiH lica koja uhapse u pograničnom pojasu. Odatle ponovo u prihvatni centar, službu sa strancima, a nakon toga ponovo preko granice. Tako u krug. Tridesetak mladića u privatnom prihvatnom centru u Velikoj Kladuši nada se da će do kraja godine, do nove zime, uspjeti preći. Kažu, neće odustati. Samo što će taj broj do kraja godine, ako migranti nastave pristizati ovim tempom, biti znatno veći.

ODGOVORI

Please enter your comment!
Please enter your name here